03 December 2009

Došao je kraj...

Prije jedno mjesec dana frendici sam poslao mail u kojem objašnjavam trenutnu situaciju u klubu i s kakvim ljudima sam se druzio protekle 3 godine. U pocetku je bilo super ali kako smo sve vise isli dalje postajalo je sve gore i gore da bi sad na kraju ja ipak ostao bez svoje ideje i svog kluba izbačen i optužen za veleizdaju...

Znam da ti na cijelu tu situaciju koja se momentalno odvija gledaš s čuđenjem kako se meni uopće da sa svim time zajebavati i trošiti vrijeme, ali s moje strane gledano to za što se borim i što neću pustiti sve ovima dvoje je još jedino ostalo što je moje i to je sve što momentalno imam. Ako im dam i ovo malo što mi je ostalo onda ostajem bez ičega, a dobrim dijelom sam upravo ja taj koji je sve to potaknuo. Ako im dam sve palo mi je u vodu sve ono za što sam se protekle 4 godine borio i pokušavao dovesti na pravi put. Istina je da su me iskorištavali i preko mene dolazili do različitih uspjeha ali ako im sad sve to ostavim i prepustim da to samo još više kvare i upropaštavaju moj trud ne znam kako ču to podnijeti.

Osim toga ako samo odem ispasti će da sam ih namjerno ostavio i još će cijelu tu priču napuhati i mene okriviti za sve i ispljuvati me i sve tamo uvjeriti da sam loš i nesposoban i da sam se otišao ulizivati drugima kako bi mi bilo bolje a svoj klub nisam u stanju voditi. Ne znam zašto ali jako mi se teško ovako najednom odvojiti od svega toga i zaboraviti na zadnje 4 godine jer sam previše uložio da bi mi bilo svejedno.

Idealna situacija bi bila da se njih dvoje nekako maknu iz cijele te priče, pa neka si i ponesu svoje ljude koje će i dalje jadno učiti i koji nikada neće naučiti plesati jer ne shvaćaju koliko su X i Y loši plesači i ne znaju druge poučavati. Zašto se njih dvoje ne može razići i ostaviti sve iza sebe, prepustiti vođenje kluba nekim drugim ljudima koji će od tog kluba i od imena stvorit nešto više, bolje, još poznatije, još popularnije i zanimljivije da možemo konkurirati drugim klubovima, organizirati party na koji će cijela salsa scena obožavati i htjeti doć koji ce bit poznat u cijeloj Hrvatskoj. Zašto mi oni taj san o uspjehu moraju uništiti i oduzeti cijeli klub kojeg toliko volim i oko kojeg sam se toliko trudio, a na kraju ću otići popljuvan i neshvaćen od strane cijelog kluba za kojeg sam sve dao…

Ne želim za nekog drugog raditi i primati 40 ili 50kn po satu jer smatram da moj sat puno više vrijedi i da ljudima mogu puno kvalitetnije i bolje prenijeti znanje koje imam kada radim s nekim s kime se slažem tko me cijeni i kome vjerujem, s kime mi je zanimljivo raditi. Da se to ne svodi na dolaženje i odrađivanje posla. U početku smo imali to nešto po čemu smo bili drugačiji od svih ostalih, a sad je to nažalost sve spalo na staru slavu i odrađivanje tečajeva polovično samo da se dođe do novaca. Ja ne kažem da mi nije stalo do novaca, želim novac kao i svi ostali ali ne toliko da bi se pretvorio u nekoga poput X i Y ili W ili Z. Još me više boli kada znam da netko na račun mene zarađuje i na račun mojeg truda iskorištava ljude i uzima im novac, a za uzvrat im daje minimalnu količinu znanja potrebnu samo da bi ih zadržao do granice dok ne shvate da su ih iskoristili. I kad na kraju ostane bez dobrih i kvalitetnih plesača koji žele napredovati otvara novi početni tečaj u kojem ima nove ljude s kojima će biti naj prijatelj slijedećih 5 mjeseci, vjerojatno poševiti koju dobru curu s tečaja ili iskoristiti kojeg dečka ako se da zavest…

Gadi mi se cijeli taj koncept njihovog poslovanja i tog ponosnog vanjskog izgleda kako su oni super i kako im dobro ide a iznutra su toliki ološ i propali jadni ljudi kojima je jedini cilj u životu iskoristiti ljude i izvuči iz njih što više novaca. Oni ne zavrjeđuju uopće biti bilo kakvi instruktori ili poučavatelji nečega, a kamoli plesa.

Pored svega ostaloga pljuju po svim drugima, ništa što netko drugi napravi ne valja, protiv svega se bune što im nije po njihovom. Pljuju oboje po Q zato što je čovjek uspio stvorili nešto po čemu će se njegov klub razlikovati od svih ostalih, po tome što pokušava od salsa scene stvoriti nešto, a nailazi na sve veći otpor drugih klubova.

Ako odem iz kluba, ako stvarno odem… Ponijeti ču sa sobom sve što je moje i što sam ja napravio, a što mogu ponijeti sa sobom, to znači da više neće imati web stranicu, forum, službeni mail. Neću više nikad obući majicu na kojoj će pisati Ime kluba. Napraviti ču sve što je u mojoj mogućnosti da taj plesni centar dalje ne uspije, tj. potrudit ću se da propadne.

Nisam ljut (dobro jesam), više sam razočaran što sam dopustio da propadne tako dobra ideja i moj san o uspjehu kojeg ću nažalost morat potražit negdje drugdje. Šteta…