Došao je kraj...

Prije jedno mjesec dana frendici sam poslao mail u kojem objašnjavam trenutnu situaciju u klubu i s kakvim ljudima sam se druzio protekle 3 godine. U pocetku je bilo super ali kako smo sve vise isli dalje postajalo je sve gore i gore da bi sad na kraju ja ipak ostao bez svoje ideje i svog kluba izbačen i optužen za veleizdaju...

Znam da ti na cijelu tu situaciju koja se momentalno odvija gledaš s čuđenjem kako se meni uopće da sa svim time zajebavati i trošiti vrijeme, ali s moje strane gledano to za što se borim i što neću pustiti sve ovima dvoje je još jedino ostalo što je moje i to je sve što momentalno imam. Ako im dam i ovo malo što mi je ostalo onda ostajem bez ičega, a dobrim dijelom sam upravo ja taj koji je sve to potaknuo. Ako im dam sve palo mi je u vodu sve ono za što sam se protekle 4 godine borio i pokušavao dovesti na pravi put. Istina je da su me iskorištavali i preko mene dolazili do različitih uspjeha ali ako im sad sve to ostavim i prepustim da to samo još više kvare i upropaštavaju moj trud ne znam kako ču to podnijeti.

Osim toga ako samo odem ispasti će da sam ih namjerno ostavio i još će cijelu tu priču napuhati i mene okriviti za sve i ispljuvati me i sve tamo uvjeriti da sam loš i nesposoban i da sam se otišao ulizivati drugima kako bi mi bilo bolje a svoj klub nisam u stanju voditi. Ne znam zašto ali jako mi se teško ovako najednom odvojiti od svega toga i zaboraviti na zadnje 4 godine jer sam previše uložio da bi mi bilo svejedno.

Idealna situacija bi bila da se njih dvoje nekako maknu iz cijele te priče, pa neka si i ponesu svoje ljude koje će i dalje jadno učiti i koji nikada neće naučiti plesati jer ne shvaćaju koliko su X i Y loši plesači i ne znaju druge poučavati. Zašto se njih dvoje ne može razići i ostaviti sve iza sebe, prepustiti vođenje kluba nekim drugim ljudima koji će od tog kluba i od imena stvorit nešto više, bolje, još poznatije, još popularnije i zanimljivije da možemo konkurirati drugim klubovima, organizirati party na koji će cijela salsa scena obožavati i htjeti doć koji ce bit poznat u cijeloj Hrvatskoj. Zašto mi oni taj san o uspjehu moraju uništiti i oduzeti cijeli klub kojeg toliko volim i oko kojeg sam se toliko trudio, a na kraju ću otići popljuvan i neshvaćen od strane cijelog kluba za kojeg sam sve dao…

Ne želim za nekog drugog raditi i primati 40 ili 50kn po satu jer smatram da moj sat puno više vrijedi i da ljudima mogu puno kvalitetnije i bolje prenijeti znanje koje imam kada radim s nekim s kime se slažem tko me cijeni i kome vjerujem, s kime mi je zanimljivo raditi. Da se to ne svodi na dolaženje i odrađivanje posla. U početku smo imali to nešto po čemu smo bili drugačiji od svih ostalih, a sad je to nažalost sve spalo na staru slavu i odrađivanje tečajeva polovično samo da se dođe do novaca. Ja ne kažem da mi nije stalo do novaca, želim novac kao i svi ostali ali ne toliko da bi se pretvorio u nekoga poput X i Y ili W ili Z. Još me više boli kada znam da netko na račun mene zarađuje i na račun mojeg truda iskorištava ljude i uzima im novac, a za uzvrat im daje minimalnu količinu znanja potrebnu samo da bi ih zadržao do granice dok ne shvate da su ih iskoristili. I kad na kraju ostane bez dobrih i kvalitetnih plesača koji žele napredovati otvara novi početni tečaj u kojem ima nove ljude s kojima će biti naj prijatelj slijedećih 5 mjeseci, vjerojatno poševiti koju dobru curu s tečaja ili iskoristiti kojeg dečka ako se da zavest…

Gadi mi se cijeli taj koncept njihovog poslovanja i tog ponosnog vanjskog izgleda kako su oni super i kako im dobro ide a iznutra su toliki ološ i propali jadni ljudi kojima je jedini cilj u životu iskoristiti ljude i izvuči iz njih što više novaca. Oni ne zavrjeđuju uopće biti bilo kakvi instruktori ili poučavatelji nečega, a kamoli plesa.

Pored svega ostaloga pljuju po svim drugima, ništa što netko drugi napravi ne valja, protiv svega se bune što im nije po njihovom. Pljuju oboje po Q zato što je čovjek uspio stvorili nešto po čemu će se njegov klub razlikovati od svih ostalih, po tome što pokušava od salsa scene stvoriti nešto, a nailazi na sve veći otpor drugih klubova.

Ako odem iz kluba, ako stvarno odem… Ponijeti ču sa sobom sve što je moje i što sam ja napravio, a što mogu ponijeti sa sobom, to znači da više neće imati web stranicu, forum, službeni mail. Neću više nikad obući majicu na kojoj će pisati Ime kluba. Napraviti ču sve što je u mojoj mogućnosti da taj plesni centar dalje ne uspije, tj. potrudit ću se da propadne.

Nisam ljut (dobro jesam), više sam razočaran što sam dopustio da propadne tako dobra ideja i moj san o uspjehu kojeg ću nažalost morat potražit negdje drugdje. Šteta…

Kako je ljubav postala slijepa...

Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete
našli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.

Kada je Dosada zijevnula treći put,
Ludost je, uvijek tako luda, predložila:
"Hajdemo se igrati skrivaća!
Tko se najbolje sakrije, Pobjednik je medju osjećajima."

Intriga je podigla desnu obrvu,
a Radoznalost je, ne mogavši prešutjeti, zapitala:
"Skrivaća? Kakva je to igra?"

"To je jedna igra", započela je objašnjavati Ludost,
"u kojoj ja pokrijem oći i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete.
Kada završim sa brojanjem, polazim u potragu,
i koga zadnjeg pronadjem, taj je Pobjednik."

Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduševljenje.

Sreća je toliko skakala da je nagovorila na igru i Sumnju i Apatiju koje nikada ništa nije interesiralo.

Ali nisu se svi htjeli igrati.

Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala?
Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađju.

Ponos je mislio da je to glupa ideja,
iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj koji se sjetio predložiti igru.

Oprez nije htio riskirati.

"Jedan, dva, tri..." počela je brojati Ludost.

Prva se sakrila Lijenost koja se, kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu.

Vjera se popela na nebo,
Zavist se sakrila u sjenu. Uspjeha koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta.

Velikodušnost se nikako nije mogla odlućiti gdje da se sakrije,
jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja.

Ljepota je uskoćila u kristalno čisto jezero,
a Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta.

Krasota je našla svoje mjesto u letu leptira,
a Sloboda u dahu vjetra.

Sebićnost je pronašla skrovište, ali samo za sebe!

Laž se sakrila na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana),
a Požuda i Strast u krateru vulkana.

Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije važno.

Kada je Ludost izbrojala 999.999,
Ljubav jos nije pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto.
Ugledavši ružičnjak, uskoćila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima.

"Milijun", zavikala je Ludost i zapoćela svoju potragu.

Prvu je pronašla Lijenost, iza najbližeg kamena.

Ubrzo je zaćula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom,
a Strast i Požuda su iskoćile iz kratera od straha.

Slućajno se tu našla i Zavist, i naravno Uspjeh,
a Sebićnost se nije trebalo niti tražiti.
Sama je izletjela iz svog savršenog skrovišta koje se pokazalo pćelinjom košnicom.

Od tolikog traženja Ludost je ožednila,
i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu.

Sa Sumnjom joj je bilo jos lakše jer se ona nije mogla odlućiti za skroviste
pa je ostala sjediti na obližnjem kamenu.

Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve.

Talent u zlatnom klasju žita,
Tjeskobu u izgorjeloj travi,

Laž na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana),
a Zaborav je zaboravio da su se uopće igrali.

Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaći.

Pretrazila je svaki grm i svaki vrh planine i kada se vec razbijesnila, ugledala je ruzićnjak.
Zašla je međju ruže, uzela suhu granu i, bijesna i iznemogla,
počela udarati po prekrasnim ružinim pupoljcima.

Odjednom se zaću bolan krik.

Ružino trnje izgreblo je Ljubavi oći.

Ludost nije znala što da ućini.

Pronašla je Pobjedu, osjećaj nad osjećajima, ali Ljubav je postala slijepa.

Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti
i na posljetku odlučila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.

Tako je Ljubav postala pobjednik nad osjećajima, ali je ostala slijepa,
a Ludost je prati gdje god ide.

Jos jedan tjedan...

Da zanimljivo je to kako brzo proleti tjedan a opet sta se sve prozivi u taj obican jedan thedan. Ljudi mi nebi vjerovali kad bi im reko. Al teoretski je moguce u mjesec dana imat dva puta gnojnu anginu, sta je najbolje ja sam to uspio potvrdit i u praksi. Da opet sam na onim starim usranim antibioticima koje sam s mukom gutao prije jedno 4 tjedna. A bas su zakon... Cijeli dan imam neki gorak zadah u cvaljama, a i podrigujem neakve gorke otrovne plinove koji mi se uopce ne svidaju. Al dobro ak je tak doktorica tekla nek joj bude, necu se previse bunit.
Fora je u tome da se ni ja bas nemogu previse pohvalit da sam bio pazljiv prilikom uzimanja prve ture antibiotika. Bilo je tu izostalih tj ne popijenih tabletica sto zbog nastave na faksu sto zbog spavanja (jer trebam uzimat svakih 8 sati, bas glupo...), a sto je po svemu naj bitnije je to da sam ih prestao uzimat jedno 3 dana ranije nego sam trebao. Neznam zasto, jednostavno sam zaboravio uzet ujutro, pa nisam ponio na fax, pa tak ni navece nisam uzeo i ode sve papa... Ozdravio sam ja vec odavno, nist me nije bolilo al vjerojatno nisam sve te zivine poklao u meni pa eto sad opet napale, urotile se protiv mene il sta ja znam sta uglavnom napadaju...
Necu ponovo pricat sto sam prozivlajvo i kako sam sve to dozivio, neda mi se toliko tipkat, a i nesjecam se bas svega ipak sam imo temperaturu 39C prosjeku, od cega je najvisa granica bila 39.6C ali to samo jedno popodne tako da sam prezivio.

Kvragu opet sam propustio hrpetinu nastave, a cega mi je najvise zao nisam bio u stanju doc i odradit tecaj s Markom kao sto ni u nedjelju necu doc jer mi je strogo zabranjen izlazak iz kuce do ponedjeljka kad moram ic na kontrolu kod doktorice. Morat cemo to nekako nadoknadit, uzet ce si Marko godisnji na dva tjedna fino otic nagdje na more il doma malo da pocne ucit tako da ja mogu nadoknadit izgubljano. :))

Mnogi su se brinuli za mene, mazili me i pazili, pitali dal sto treba i tako to. neki su me cak dosli doma i posjetit (zahebavat naravno) malo me oraspolozit da mi vrijeme brze prode i tako. Mnogi me se nisu ni sjetili, a sto je najbolje od njih svih sam mislio da je jednoj osobi ipak malo vise stalo do mene sto se na kraju pokazalo netocnim jer se nije ni javila a kamoli pitala kad mislim ozdravit il tak nest. Uglavnom u slijedecih x broj jedinica vremena cu nastojat se sto vise pazit da mi se ovakvo sto ne ponovi jer jednostavno nema smisla lezat doma i cekat da mi padne visoka temperatura... Dosadno je, a kamoli jos k tome kad me grlo boli tak da nemrem ni disat kak spada, gutanje da ni ne spominjem.

Bolest-ina

Bas je fora bit bolestan, nis ti niko nemre, svi te paze, nejdes nigdje van i te stvari. Svako malo ti neko dode i pita te kak si, dal je sve ok i dal ti nesto treba. A ja bi najrade sve dao samo da se iscupam iz tog kreveta jer vise nemogu podnijet ni minute u njemu. Moram se znojit, mirovat, nesmijem se micat, puno pit, jest il sta vec neznam...

Ujutro u 7 sam se probudio, nemogu vise spavat, kicma me vec boli od tolikog lezanja, dan prije sam cijeli prospavao, pa kako onda da sad spavam, svi oko mene spavaju.... Dosadno mi je, nemam sta za radit osim buljit u strop u mom popularnom horizontalnom polozaju. Vec sam sve tockice na stropu tri put prebrojio (zanimljivo... ni jednom nisam na isti broj doso) i znam tocno gdje se koja nalazi, slusam zvukove iz vana ali i nema bas nesto pretjerano zanimljivih. Dosadno mi je, temperatura me pere, iam uvijek oko 38C, grlo da ni ne spominjem. Svaki put kad progutam slinu cijeli se zgrcim jer iam osjecaj da gutam smirglpapir il nesto hrapavo sto mi bas zeli zastat na sred grkljana i tamo ostat. Pored kreveta mi stoji pivska krigla od pola litre koja je na pol puna caja koji je vec hladan. Muka mi ga je pit a znam da moram.

Neznam zasto al odjednom dobivam zelju za ic na faks, samo da se maknem od tud. Razmisljam sto sam propustio i kako ce bit kad dodem, a i isto toliko me bas briga jer znam da tog nema puno. Po glavi mi se motaju razna predavanja na koja nisam iso i kalkuliram sto bi su mogli od gradiva proc. Uglavnom neuspjesno pa odustajem od toga.

Noc je bila duga. Puno sam se okreto, pokusavo spavat, namjestit se, nastimat se tako da uspijem zaspat, ali nisam bas uspijevao. Tamo negdje oko 2 sam se sjetio da cu sam sebe prevarit. Posto sam mislio da uopce ne spavam svaki puta kad sam se probudio sam pogledo kolko je sati i shvatio da se otprilike svakih pol sata do cetrdespet minuta budim. Nije to ni lose, ipak esto i spavam...
Snovi su bilo cudni, svasta sam sanjao. Posto sam prosli tjedan gledo sve moguce Harry Pottere koji postoje na DVD-u to je imalo najvise utjecaja na snove. Uglavnom sam bio tamo negdje na nekom neobjasnjenom mjestu gdje sam polu dusa koja lebdi i nemam pojma sta radi... Al bitno je to da je bila atmosfera vrlo slicna dvorcu, il sumi, il nekom mracnom mjestu.

Danas ujutro (10h) me stari vozio k doktorici. U cekaoni je bila neka cudna atmosfera, dok sam pokusavao starom objasnit da se trebamo javit da smo dosli neke dvije (da se lijepo izrazim) starije gospode su se vec uspijele posvadat koja ce prva uletit u kabinet od sestre Ane koja dalje preusmjerava ljude doktorici. ja sam se samo smijao i sa odredenom dozom znatizelje iscekivao dal ce bit fight stapovima il ce sve dobro proc. Steta obje su uletile unutra...
Kad sam doso na red cim sam uso u sobu od doktorice spazio sam s moje desne strane da sjede dvije mlade zenke u bijelim kutama s nekakvim blokicima. Bilo je odmah za pretpostavit da su na praksi. Cim je doktorica uzela onaj medicinski stapic da mi pogleda grlo eto ti njih dvije da i one vide. E sad, u facu mi je uperena ona lampa da mi vide grlo i s svake strane po jedna glava da vidi kaj se to meni desava u grlu. Ja se drapam od smijeha, grlo me boli a one komentiraju moje stanje i zakljucuju da imam tipican skolski primjer gnojne angine. Na temelju toga mi je dodijeljen prikladan antibijotik (Klimicin), sva sreca alergican sam na onaj odvratan silapen pa njega nisam dobio. Dok je doktorica igrom slucaja telefonirala ja sam se bacio u akciju ispitivanja i doznao da su dvije mlade dame na 6.oj godini (obje su se pohvalile da je to zadnja) medicine, na praksi su tu tjedan dana I danas ima je bio zadnji dan. Steta a ja u ponedjeljak moram doc na kontrolu. Mozda ce neke druge dvije bit. (pa dobijem i njihove brojeve...heheheheh:)

Sad mi je temperatura vec pala, iam oko 37.3 al me zato grlo jos uvijek pere ko da nikad nece stat. Jedina razlika je u tome sto sam se vec naviko da moram gutat i da me boli pa vise ne osjecam to toliko. Al jos uvijek boliiiiiiiiiiiii

Košarka!

Da pocnem od pretpostavke da u mladosti i nisam bas bio previse zainteresiran za taj sport pa tako ni na faksu u 3. semestru nisam bas pokazivao neku veliku zainteresiranost za tim sportom. Neznam zasto niti kako ali mi bas ne lezi kak spada. Naravno da sam bio na nastavi, igrao pod nastavom, obavljao razne zadatke koji su bili zadani i trudio se kolko je to god bilo u mojoj mogucnosti da pohvatam gradivo i naucim sto vise toga na nastavi. To mi bas nije uspijevalo pa sam se zato kosarkom bavio jos cijeli 4. semestar vjezbajuci zadatke koje je trebalo demonstrirat na prakticnom dijelu ispita. To su:

1. Dodavanje lopte u mjestu
- Dodavanje s dvije ruke s grudiju
- Dodavanje s dvije ruke iznad glave
- Dodavanje s jednom rukom guranjem (lijevom i desnom rukom) - "Push pass"
- Dodavanje s jednom rukom iznad ramena

2. Dodavanje lopte u kretanju s obje ruke
3. Skok uz hvatanje lopte - pivotiranje - pravocrtno vođenje - ubacivanje odozgo (s lijeve i desne strane).
4. Paralelno zaustavljanje na dodanu loptu - pivotiranje - dodavanje s dvije ruke - finta - prolaz - ubacivanje nakon okreta na koš.
5. Vođenje - dijagonalno zaustavljanje - dodavanje suigraču koji ubacuje (dvokorak).
6. Ubacivanje jednom rukom iznad ramena nakon dodane lopte (lijevom i desnom rukom) - "Horog"
7. Vođenje - dijagonalno zaustavljanje - pivotiranje - šutiranje s grudiju - "Metodski šut"
8. Pravocrtno vođenje - osnovna promijena pravca kretanja - vođenje - promijena pravca kretanja okretom (Rolling) - vođenje - skok šut.

Eto ga to je sve sto je trebalo demonstrirat na ispitu. Posto sam ja bolonja onda je profesor donio takvu odluku da na prakticni dio ispita mozemo izaci kolko god puta zelimo samo sto izmedu dva izlaska na ispit mora proc minimalno 2 tjedna.

15.02.2007 prvi izlazak na ispit, ujedno i prvi pad na prvom zadatku: dodavanje s dvije ruke s grudiju. Zasto?? Nisam imao pravilne zavrsetke u zglobu sake prilikom izbacaja lopte i nisam imao pravilnu kretnju amortizacije lopte prilikom primanja.

28.07.2007 drugi izlazak na ispit, ujedno i drugi pad i to cak na drugom zadatku: dodavanje lopte u kretanju. Zasto?? Zadatak je bio preko cijele dvorane nas troje i jedna lopta dodavanje dok mi trcimo u osmicu (one izmjene prilikod dodane lopte ides iza onog kome si dodao). Pao sam zato sto je nas dva muska stavio s jednom curom koja je kocila tempo i drito meni dodavala uvijek loptu tako da sam ju ja jedva primao.

25.04.2007 treci izlazak na ispit, ujedno i treci pad i to na cetvrtom zadatku: finta. Nemam posebno obrazlozenje za ovaj pad jer ga nisam dobio od profesora. Ne sjecam se tocno sta je reko ali je bilo nesto tipa treba to jos vjezbat, il tako nesto.

04.07.2007 cetvrti izlazak na ispit, ujedno i cetvrti pad. Ovaj je dobar... Pola sata prije ispita kolega me zamolio da mu asistiram zadatak s fintom (tocno ovak na kojem sam bip pao prosli put). I sve je to bilo ok, pristao ja, jos mi to sve ponovili prije ispita da nebi neko nesto zeznuo. I dode ispit, sve dobro krene ja na pola zadatka dodam kolegi loptu a prof kaze ponovi. Meni cudno jer ovaj jos nije dobio loptu a ja trebam ponovit. To jedino znaci da ja negdje grijesim. A ja pojma nemam u cemu. Nista ja ponovo vratim se i ponovo dodam loptu a prof ponovo ponovi. Tako jos jednom i zadnji put on meni ako ponovis gresku padas na ispitu. Ja naravno ponovio i pao na ispitu a do mojeg ispita jos nisam ni doso... Daklem pao sam na ispitu na kojem nisam ni izaso... Ludilo!

17.07.2007 peti izlazak na ispit, ujedno i peti pad. Pao sam na 6. zadatku "Horog". Neznam sta mi je bilo, vjezbo sam ko manijak da ne odem na more s nedovrsenim prakticnim dijelom ispita ali nisam uspio. Cak sam dan prije ispita bio na konzultacijama kod profesora i pogledao mi je element i reko da ako tako napravim na ispitu da cu proc. Naravno kad je doslo moje vrijeme demonstracije ja sam napravio i izveo sve samo ne pravilno horog kako treba. Pao sam jos jednom.

11.09.2007 šesti izlazak na ispit. Polozio prakticni dio ispita. :))

Jos me samo ceka teorija na koju jos uvijek nisam izaso. Imam doma literaturu koju mi se neda citat jer je ima brdo a sve sama metodika i ravila i ostalo. Teoretski dio ispita se sastoji opet od dva dijela i to pismenog i usmenog. Ko zna kad cu ja to polozit, a jos manje znam kad cu uopce to naucit i izac na ispit. Do tad.... ma bas me briga, prenio sam kosarku na 3. godinu i imam cijelu godinu da to ucim.

Poz!! :))

Prvi post... Službeno!!

Da ajde uspio sam i to skombinirat napokon. Vise mi je dosta onog windows live space-a koji mi svaki put sve vise zagorca zivot kad ga pokusam otvorit. Em sto ga nemrem otvarat u Mozilli em sto mi onaj usrani IE steka ko da imam staru kantu iz 80-ih (nisam puno fulo prilikom procjene:). A i s ovim blogicem sam se vec prije bavio i poznam template pa mi ga je lako sredit, preuredit, razstimat, podesit onak kak ja ocu i to sve sto dolazi u paketu s njim. :))

Pitate se zasto ja ovakvo ime bloga?? Neznam ni ja tocno zasto je to tako, nekolicina ljudi mi je rekla da ova recenica ima dosta veze samnom pa valjda zato. A i zato sto se i mani na neki nacin dopala pa sam se malo poigro u photoshopu i gle nastade header. Fora... :))

Sta cu pisat nemam pojma. Uglavnom ono sto mi padne na pamet tako da ce bit manje vise tekst koji i ima veze a i nema veze samnom, ovisi kako koji put.

Naravno da izgled bloga ne zadovoljava jos u potpunosti moje kriterije ali na tome cu poradit jos tokom slijedecih vremenskoh jedinica koje ce bit potrebne da se to slozi.

Eto ga to je to. Bok!