Bas je fora bit bolestan, nis ti niko nemre, svi te paze, nejdes nigdje van i te stvari. Svako malo ti neko dode i pita te kak si, dal je sve ok i dal ti nesto treba. A ja bi najrade sve dao samo da se iscupam iz tog kreveta jer vise nemogu podnijet ni minute u njemu. Moram se znojit, mirovat, nesmijem se micat, puno pit, jest il sta vec neznam...
Ujutro u 7 sam se probudio, nemogu vise spavat, kicma me vec boli od tolikog lezanja, dan prije sam cijeli prospavao, pa kako onda da sad spavam, svi oko mene spavaju.... Dosadno mi je, nemam sta za radit osim buljit u strop u mom popularnom horizontalnom polozaju. Vec sam sve tockice na stropu tri put prebrojio (zanimljivo... ni jednom nisam na isti broj doso) i znam tocno gdje se koja nalazi, slusam zvukove iz vana ali i nema bas nesto pretjerano zanimljivih. Dosadno mi je, temperatura me pere, iam uvijek oko 38C, grlo da ni ne spominjem. Svaki put kad progutam slinu cijeli se zgrcim jer iam osjecaj da gutam smirglpapir il nesto hrapavo sto mi bas zeli zastat na sred grkljana i tamo ostat. Pored kreveta mi stoji pivska krigla od pola litre koja je na pol puna caja koji je vec hladan. Muka mi ga je pit a znam da moram.
Neznam zasto al odjednom dobivam zelju za ic na faks, samo da se maknem od tud. Razmisljam sto sam propustio i kako ce bit kad dodem, a i isto toliko me bas briga jer znam da tog nema puno. Po glavi mi se motaju razna predavanja na koja nisam iso i kalkuliram sto bi su mogli od gradiva proc. Uglavnom neuspjesno pa odustajem od toga.
Noc je bila duga. Puno sam se okreto, pokusavo spavat, namjestit se, nastimat se tako da uspijem zaspat, ali nisam bas uspijevao. Tamo negdje oko 2 sam se sjetio da cu sam sebe prevarit. Posto sam mislio da uopce ne spavam svaki puta kad sam se probudio sam pogledo kolko je sati i shvatio da se otprilike svakih pol sata do cetrdespet minuta budim. Nije to ni lose, ipak esto i spavam...
Snovi su bilo cudni, svasta sam sanjao. Posto sam prosli tjedan gledo sve moguce Harry Pottere koji postoje na DVD-u to je imalo najvise utjecaja na snove. Uglavnom sam bio tamo negdje na nekom neobjasnjenom mjestu gdje sam polu dusa koja lebdi i nemam pojma sta radi... Al bitno je to da je bila atmosfera vrlo slicna dvorcu, il sumi, il nekom mracnom mjestu.
Danas ujutro (10h) me stari vozio k doktorici. U cekaoni je bila neka cudna atmosfera, dok sam pokusavao starom objasnit da se trebamo javit da smo dosli neke dvije (da se lijepo izrazim) starije gospode su se vec uspijele posvadat koja ce prva uletit u kabinet od sestre Ane koja dalje preusmjerava ljude doktorici. ja sam se samo smijao i sa odredenom dozom znatizelje iscekivao dal ce bit fight stapovima il ce sve dobro proc. Steta obje su uletile unutra...
Kad sam doso na red cim sam uso u sobu od doktorice spazio sam s moje desne strane da sjede dvije mlade zenke u bijelim kutama s nekakvim blokicima. Bilo je odmah za pretpostavit da su na praksi. Cim je doktorica uzela onaj medicinski stapic da mi pogleda grlo eto ti njih dvije da i one vide. E sad, u facu mi je uperena ona lampa da mi vide grlo i s svake strane po jedna glava da vidi kaj se to meni desava u grlu. Ja se drapam od smijeha, grlo me boli a one komentiraju moje stanje i zakljucuju da imam tipican skolski primjer gnojne angine. Na temelju toga mi je dodijeljen prikladan antibijotik (Klimicin), sva sreca alergican sam na onaj odvratan silapen pa njega nisam dobio. Dok je doktorica igrom slucaja telefonirala ja sam se bacio u akciju ispitivanja i doznao da su dvije mlade dame na 6.oj godini (obje su se pohvalile da je to zadnja) medicine, na praksi su tu tjedan dana I danas ima je bio zadnji dan. Steta a ja u ponedjeljak moram doc na kontrolu. Mozda ce neke druge dvije bit. (pa dobijem i njihove brojeve...heheheheh:)
Sad mi je temperatura vec pala, iam oko 37.3 al me zato grlo jos uvijek pere ko da nikad nece stat. Jedina razlika je u tome sto sam se vec naviko da moram gutat i da me boli pa vise ne osjecam to toliko. Al jos uvijek boliiiiiiiiiiiii
Ujutro u 7 sam se probudio, nemogu vise spavat, kicma me vec boli od tolikog lezanja, dan prije sam cijeli prospavao, pa kako onda da sad spavam, svi oko mene spavaju.... Dosadno mi je, nemam sta za radit osim buljit u strop u mom popularnom horizontalnom polozaju. Vec sam sve tockice na stropu tri put prebrojio (zanimljivo... ni jednom nisam na isti broj doso) i znam tocno gdje se koja nalazi, slusam zvukove iz vana ali i nema bas nesto pretjerano zanimljivih. Dosadno mi je, temperatura me pere, iam uvijek oko 38C, grlo da ni ne spominjem. Svaki put kad progutam slinu cijeli se zgrcim jer iam osjecaj da gutam smirglpapir il nesto hrapavo sto mi bas zeli zastat na sred grkljana i tamo ostat. Pored kreveta mi stoji pivska krigla od pola litre koja je na pol puna caja koji je vec hladan. Muka mi ga je pit a znam da moram.
Neznam zasto al odjednom dobivam zelju za ic na faks, samo da se maknem od tud. Razmisljam sto sam propustio i kako ce bit kad dodem, a i isto toliko me bas briga jer znam da tog nema puno. Po glavi mi se motaju razna predavanja na koja nisam iso i kalkuliram sto bi su mogli od gradiva proc. Uglavnom neuspjesno pa odustajem od toga.
Noc je bila duga. Puno sam se okreto, pokusavo spavat, namjestit se, nastimat se tako da uspijem zaspat, ali nisam bas uspijevao. Tamo negdje oko 2 sam se sjetio da cu sam sebe prevarit. Posto sam mislio da uopce ne spavam svaki puta kad sam se probudio sam pogledo kolko je sati i shvatio da se otprilike svakih pol sata do cetrdespet minuta budim. Nije to ni lose, ipak esto i spavam...
Snovi su bilo cudni, svasta sam sanjao. Posto sam prosli tjedan gledo sve moguce Harry Pottere koji postoje na DVD-u to je imalo najvise utjecaja na snove. Uglavnom sam bio tamo negdje na nekom neobjasnjenom mjestu gdje sam polu dusa koja lebdi i nemam pojma sta radi... Al bitno je to da je bila atmosfera vrlo slicna dvorcu, il sumi, il nekom mracnom mjestu.
Danas ujutro (10h) me stari vozio k doktorici. U cekaoni je bila neka cudna atmosfera, dok sam pokusavao starom objasnit da se trebamo javit da smo dosli neke dvije (da se lijepo izrazim) starije gospode su se vec uspijele posvadat koja ce prva uletit u kabinet od sestre Ane koja dalje preusmjerava ljude doktorici. ja sam se samo smijao i sa odredenom dozom znatizelje iscekivao dal ce bit fight stapovima il ce sve dobro proc. Steta obje su uletile unutra...
Kad sam doso na red cim sam uso u sobu od doktorice spazio sam s moje desne strane da sjede dvije mlade zenke u bijelim kutama s nekakvim blokicima. Bilo je odmah za pretpostavit da su na praksi. Cim je doktorica uzela onaj medicinski stapic da mi pogleda grlo eto ti njih dvije da i one vide. E sad, u facu mi je uperena ona lampa da mi vide grlo i s svake strane po jedna glava da vidi kaj se to meni desava u grlu. Ja se drapam od smijeha, grlo me boli a one komentiraju moje stanje i zakljucuju da imam tipican skolski primjer gnojne angine. Na temelju toga mi je dodijeljen prikladan antibijotik (Klimicin), sva sreca alergican sam na onaj odvratan silapen pa njega nisam dobio. Dok je doktorica igrom slucaja telefonirala ja sam se bacio u akciju ispitivanja i doznao da su dvije mlade dame na 6.oj godini (obje su se pohvalile da je to zadnja) medicine, na praksi su tu tjedan dana I danas ima je bio zadnji dan. Steta a ja u ponedjeljak moram doc na kontrolu. Mozda ce neke druge dvije bit. (pa dobijem i njihove brojeve...heheheheh:)
Sad mi je temperatura vec pala, iam oko 37.3 al me zato grlo jos uvijek pere ko da nikad nece stat. Jedina razlika je u tome sto sam se vec naviko da moram gutat i da me boli pa vise ne osjecam to toliko. Al jos uvijek boliiiiiiiiiiiii
